dl1-lp3-gq2: Šta je smisao života?

Odgovor:  Šta je smisao života? Kako mogu da pronađem svrhu, ispunjenje i zadovoljstvo u životu? Da li imam potencijal da postignem nešto što će biti od trajne važnosti? Toliko mnogo ljudi nikad nije zastalo da se zapita šta je to smisao života. Gledaju godine unazad i pitaju se zašto su se njihovi odnosi raspali i zašto se osjećaju toliko prazno, čak iako su možda postigli nešto što su planirali. Jednog igrača bejzbola, koji je ušao u bejzbolsku ljestvicu poznatih, su pitali šta bi želio da mu je neko rekao kada je počeo da igra bejzbol. Odgovorio je, “Želio bih da mi je neko rekao da kada dosegneš vrh, tamo nema ništa.”-neću ništa naći tamo. Mnogi ciljevi otkriju svoju prazninu tek kad su godine protraćene u težnji da ih postignemo.

U našem humanističkom društvu, ljudi teže ka mnogim svrhama, misleći da će u njima naći smisao. Neka od tih nastojanja uključuju: poslovni uspjeh, bogatstvo, dobre odnose, seks, zabavu, činjenje dobrih djela drugima, itd. Ljudi su svjedočili da je, dok su postizali svoje ciljeve bogatstva, odnosa i uzivanja, još uvijek postojala duboka praznina unutar njih – osjećaj ispraznosti za koju je izgledalo da je ništa nije moglo ispuniti.

Pisac biblijske knjige Propovijednika je iznio ovu činjenicu kada je rekao, “Ispraznost! Ispraznost!...Potpuna ispraznost! Sve je isprazno.” Ovaj pisac je imao neizmjerno bogatstvo, mudrost iznad mudrosti bilo kojeg čovjeka u onom i ovom vremenu, stotine žena, palate i vrtove na kojima su zavidjela carstva, najbolju hranu i vino i svaki dostupni oblik zabave. U jednom momentu je čak rekao da je radio sve što mu je srce željelo. A ipak je zaključio da je “život pod suncem” (život življen kao da je sve što za njega postoji ono što se može vidjeti našim očima i iskusiti našim čulima) besmislen! Zašto postoji takva praznina? Zato što nas je Bog stvorio za nešto više nego što možemo da iskusimo sad i ovdje. Salomon je rekao o Bogu, “Dopustio je čovjeku uvid u vjekove…” U našim srcima smo svjesni da to “ovdje i sad” nije sve što postoji.

U Postanku, prvoj knjizi Biblije, nalazimo da je Bog stvorio čovjeka na svoju sliku (Postanak 1:26). To znači da smo sličniji Bogu nego ičemu drugom (bilo kom obliku života). Nalazimo također da su, prije čovjekovog pada u grijeh i prokletstva koje je došlo na zemlju, sljedeće stvari bile istinite: (1) Bog je stvorio čovjeka kao društveno biće (Postanak 2:18-25); (2) Bog je čovjeku dao da radi (Postanak 2:15);Bog je imao zajedništvo sa čovjekom (Postanak 3:8) i (4) Bog je čovjeku dao dominaciju nad zemljom (Postanak 1:26). U čemu je značaj ovih stvari? Vjerujem da je Božija namjera da kroz svaku od njih naš život bude ispunjeniji, ali na svaku od njih (posebno na čovjekovo zajedništvo sa Bogom) je štetno uticao čovjekov pad u grijeh i prokletstvo nad zemljom koje je bilo rezultat toga (Postanak 3).

U Otkrivenju, zadnjoj knjizi Biblije, na kraju mnogih drugih događaja posljednih vremena, Bog otkriva da će on uništiti sadašnju zemlju i nebo, kakve ih znamo, i uvesti vječnu državu stvaranjem novog neba i nove zemlje. U to vrijeme, obnoviće zajedništvo u punini sa iskupljenim čovječanstvom. Neki od ljudi će biti osuđeni kao nedostojni i biće bačeni u ognjeno jezero (Otkrivenje 20:11-15). Time će i sa prokletstvom grijeha biti svršeno; neće više biti grijeha, tuge, bolesti, smrti, bola, itd. (Otkrivenje 21:4). I vjernici će biti nasljednici svega; Bog će prebivati među njema i oni će biti njegovi sinovi (Otkrivenje 21:7). Tako, zaokružićemo sve time da nas je Bog stvorio da imamo zajedništvo sa njim; čovjek je zgriješio i to slomio; Bog je obnovio taj odnos u potpunosti, u vječnoj državi sa onima koje je on smatrao dostojnima. Sada, ići kroz život postižući sve i svašta samo da bi na kraju umrli odvojeni od Boga za vječnost, bilo bi više nego uzaludno! Ali, Bog je napravio put, ne samo da učini vječno blaženstvo mogućim (Luka 23:43), već i ovaj život zadovoljavajućim i smislenim također. Sada, kako se ovo vječno blaženstvo i “raj na zemlji” mogu dobiti?

OBNOVLJENJE SMISLA ŽIVOTA KROZ ISUSA HRISTA

Kao što je gore nagoviješteno, stvarni smisao za sada i za vječnost je nađen u obnovljenju odnosa sa Bogom, a koji je bio izgubljen još kad su Adam i Eva pali u grijeh. Danas, taj odnos sa bogom je moguć jedino kroz njegovog Sina, Isusa Krista (Djela 4:12; Ivan 14:6; Ivan 1:12). Vječni život se dobija kad se neko pokaje za svoje grijehe (i više ne želi da nastavi sa tim, već želi da ga Krist promijeni i učini novom osobom) I počne da se oslanja na Isusa Krista kao Spasitelja (za više informacija o ovom važnom pitanju vidi Šta je plan spasenja?”).

Sada, stvarni smisao života nije samo u tome da shvatimo da je Isus Spasitelj (koliko god to bilo predivno). Ustvari, stvarni smisao života je kad neko počne da slijedi Krista kao njegov učenik, uči od njega, provodi vrijeme sa njim u njegovoj Riječi, Bibliji, komunicira sa njim u molitvi i hoda sa njim u poslušnosti njegovim zapovijedima. Ako si neko ko ne vjeruje (ili si možda mlad vjernik), vjerovatno govoriš sebi, “To mi ne zvuči veoma uzbudljivo ili ispunjavajuće!” Ali, molim te, nastavi da čitaš još malo. Isus je izjavio sljedeće:

“Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako” (Matej 11:28-30). “Ja sam došao da imaju život i da ga imaju u izobilju” (Ivan 10:10b). “Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreče samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi! Tko hoće sačuvati svoj život, izgubit će ga, a tko izgubi radi mene svoj život, naće će ga” (Matej 16:24-25). “Sva radost tvoja neka bude Jahve: on će ispuniti želje tvoga srca” (Psalam 37:4).

Ono što svi ovi stihovi govore je da mi imamo izbor. Možemo da nastavimo da upravljamo svojim životima (i kao posljedicu da imamo isprazne živote), ili možemo da izaberemo da tražimo Boga i njegovu volju za svoje živote cijelim svojim srcem (što ima za posljedicu život u punini, ispunjene želje tvoga srca i nalaženje zadovoljstva i sigurnosti). To je zbog toga što nas naš Stvoritelj voli i želi nam najbojle (ne neophodno najlakši način života, ali najispunjeniji da).

Na kraju, želim da podijelim jednu usporedbu koju sam posudio od mog prijatelja koji je pastor. Ako si sportski navijač i odlučiš da ideš na profesionalnu utakmicu, možeš da izbaciš nekoliko maraka i dobiješ mjesto na kojem ne vidiš dalje od nosa, na vrhu stadiona, ili možeš da izneseš nekoliko stotina maraka na sunce i budeš na čelu, blizu i prisan akciji. To je tako i u kršćanskom životu. Gledanje Boga na djelu IZ PRVE RUKE nije za nedjeljne krscane. Oni nisu platili cijenu. Gledanje Boga na djelu IZ PRVE RUKE je za Kristove učenike koji su dali cijelo svoje srce i koji su iskreno prestali da idu za svojim željama u životu, da bi mogli stremiti Božijoj svrsi. ONI su platili cijenu (potpuna predanost Kristu i njegovoj volji); oni proživljavaju život u svoj svojoj punini; oni mogu da se suoče sa samima sobom, svojim prijateljem i svojim Stvaraocem bez žaljenja! Da li si ti platio cijenu? Da li si voljan da je platiš? Ako jesi, više nećeš biti gladan smisla i svrhe života.). 

Članak je preuzet sa: gotquestions.org