dl2-lp1-gq2- Da li je Isus ikada bio ljut?

Odgovor:  Kada je Isus istjerao mjenače novca i prodavače životinja iz hrama, pokazao je jaku emociju i ljutnju (Matej 21:12-13; Marko 11:15-18; Ivan 2:13-22). Njegova emocija je bila opisana kao “revnost” za Božiju kuću (Ivan 2:17). Ljutnja mu je bila čista i u potpunosti opravdana jer je u njenom korijenu bila briga za Božiju svetost i slavljenje. Pošto je to došlo u pitanje, Isus je preduzeo brze i odlučujuće mjere. Pokazao je ljutnju još jednom u sinagogi u Kapernaumu. Kada su farizeji odbili da mu odgovore na pitanje, Isus “ožalošćen zbog tvrdoće njihova srca, pogleda srdito na njih unaokolo”. (Marko 3:5).

Mnogo puta mislimo da je ljutnja sebična, destruktivna emocija koju treba da iskorijenimo iz svojih života. Međutim, činjenica da Isus jeste nekad bio ljut, ukazuje na to da je ljutnja sama po sebi, kao emocija, amoralna. Ovo je potvrđeno i na drugim mjestima u Novom Zavjetu. Efežani 4:26 kažu: “Ljutite se, ali ne griješite” i da ne dozvolimo da sunce zađe nad našom srdžbom. Zapovijed nije da “izbjegavamo ljutnju” (ili da je potisnemo ili ignorisemo), nego da se s njom nosimo dolično i na vrijeme. Treba zapaziti sljedeće činjenice o Isusovom ispoljavanju ljutnje:

1) Njegova ljutnja je imala ispravnu motivaciju. Drugim riječima, On je bio ljut iz ispravnih razloga. Isusova ljutnja nije nastala iz sitnih pobuda i rasprava, ili radi nipodaštavanja Njega samog. U ovoj ljutnji nije bilo sebičnih motiva.

2) Njegova ljutnja je imala ispravan fokus. On nije bio ljut na Boga ili na “slabost” drugih. Njegova ljutnja je bila usmjerena na grešno ponašanje i istinsku nepravednost.

3) Njegova ljutnja je imala podesan propratni osjećaj. Marko 3:5 kaže da mu je ljutnja bila propraćena žalošću radi nedostatka vjere farizeja. Isusova ljutnja je poticala iz ljubavi prema njima i brige za njihovo duhovno stanje. Tu nije bilo mržnje ili zle volje.

4) Njegova ljutnja je bila kontrolisana kako treba. Isus nije nikada gubio kontrolu, čak ni u svom gnjevu. Hramskim vođama se nije dopalo Njegovo istjerivanje mjenjača novca i prodavača životinja (Luka 19:47), ali On time nije počinio nikakav grijeh. Kontrolisao je svoje emocije; njegove emocije nisu kontrolisale Njega.

5) Njegova ljutnja je trajala koliko je bilo potrebno. On nije dozvolio da ga ona odvede do gorčine; nije se inatio. Sa svakom situacijom se nosio kako dolikuje, i ljutnju je izkazao u pravo vrijeme.

6) Njegova ljutnja je imala odgovarajući rezultat. Ona je imala neizbježne posljedice pobožnog djelovanja. Kao što je to bilo i sa svim Isusovim emocijama, ljutnja mu je bila u skladu sa Riječju Božijom; stoga, Njegov odgovor je ispunio Božiju volju.

Kada se mi naljutimo, često imamo nepropisnu kontrolu ili nepropisan fokus. Padnemo na jednoj ili više izlistanih tački. To je ljudski gnjev, za koji nam je rečeno: “Znate, ljubljena braćo moja: Neka bude svaki čovjek brz čuti, a spor govoriti i srditi se. Jer sržba čovječja ne čini pravde Božje.” (Jakov 1:19-20). Isus nije iskazao ljudsku ljutnju, nego savršen i pravedan Božiji gnjev.

Članak je preuzet sa: gotquestions.org